Kombinacija koja pokriva gotovo celu tablu deluje sigurno, ali nula ostaje van svih spoljnih opklada, a svaki nepokriven broj nosi ceo ulog. Kad se pokrije trideset brojeva, pogodak donosi malo, dok promašaj nosi sve žetone odjednom. Kombinacije brojeva ne prate ni prethodne okretaje: točak ništa ne pamti, pa broj koji dugo izostaje nema veću šansu. Granice stola određuju i najveći ulog po polju, zato kombinacija ne može da se širi bez kraja.
Najbolje kombinacije na ruletu ne postoje, jer svaka standardna opklada na evropskom točku bez posebnih pravila ima prednost priređivača od dva i sedam desetih procenta. Skup više opklada ima istu prednost kao svaka od njih. Kod primera sa dva tuceta prosečan gubitak je dva žetona na trideset sedam okretaja, koliko i kod svake druge raspodele istog uloga. Kod američkog ruleta sa duplom nulom prednost se penje na 5,26 odsto. Kombinacija pomera raspored dobitaka, ali ne i njihov prosek.
Što je više brojeva pokriveno, to je pogodak češći, a dobitak po okretaju je manji. Dva od tri tuceta sa žetonom na svakom obuhvataju dvadeset četiri broja od trideset sedam. Kada izađe broj iz jednog od njih, taj tucet isplaćuje dva prema jedan, a drugi žeton se gubi, pa je čista zarada jedan žeton. Kada padne broj iz trećeg tuceta ili nula, propadaju oba žetona. Takva kombinacija daje česte sitne dobitke i ređe, ali dvostruke gubitke uloga.